vrazije-1

Uncategorized

Durmitor: Vražije jezero

U vremena starih legendi, grčki bogovi sa Olimpa izabrali su baš Durmitor za svoje odmaralište i počivalište. Ovdje su nekada živjeli Grci i možda su baš oni izabrali ovu planinu za drugi Olimp. Šta čovjek da kaže i da napiše za drugo počivalište bogova, za ovaj kraj i prostor koji ga okružuje i nad kojim sami bogovi bdiju i paze, zajedno sa vilama koje planina krije duboko u svojim njedrima, sa krilatim konjima, koji prelijeću sa jednog brda na drugo. Kroz dugu istoriju, ispredane su mnoge legende o Durmitoru, njegovim vrhovima, pećinama i jezerima o Pirlitoru i Pašinoj vodi, o bukovičkoj gori, uskočkim, tepačkim, jezerskim i šaranskim junacima. U nastavku ću vam ispričati neke od njih da, kad budete obilazili naš kraj i čujete u zimskim noćima topot konja ili pjesmu Vila durmitorskih, znate da su ipak sve to samo priče i legende ili možda…?

Nekada davno, Jezera (danas prostrana površ), bila je sva pod borovom šumom, lučevinom. Onda, jednom zagrmi grom, zapali borovini, a vjetar raznese plamen po cijeloj šumi. Šuma je tada bila puna svakojakih zvijeri i utvara . Zvijeri su pobjegle u Durmitor, vile u oblake, a vrag i vražica se skloniše u jezero, nasred Jezera. Napraviše u njemu divan dvorac, cijeli od ledenih kristala i tu žive i dan danas. I tako ovo pitomo jezero, kao vražiji dom, prozvaše Vražije jezero. Kad se budete kupali u njemu i vidite da je ono najhladnije durmitorsko jezero, to se od vražijeg ledenog dvorca studen širi svuda naokolo. A kad mlada djevojka zapliva preko Jezera, smjesta iskoči vrag iz svog dvorca, zgrabi je i odvuče na dno u svoj ledeni zamak. Ako je, ipak, zaplivalo momče, onda iz jezera iskače vražica, zgrabi momka i odvuče na svoje ledene odaje na dnu jezera. Neki kažu da se vrag obično pojavljuje u promračje, pa čak izlazi i na obalu. Nekada su ga viđali i obliku ogromnog paripa, a ponekad se pojavi u vidu bakovitog junca, sa ogromnim rogovima. Bak na obali pase travu, buruče pored jezera, strasno riče, da sve unaokolo trešti i drhti od njegovog glasa.

Osim vragova, u jezeru živi i krilati konj crvene dlake. U dugim zvjezdanim noćima, on bi izlazio iz jezera i vodio ljubav sa kobilama iz ergele čuvenog Vojvode Momčila, koji je živio tu u blizini u gradu Pirlitoru. Posle završene ljubavne seanse, on oplođenu kobilu ritne zadnjim nogama u stomak, da ova ne bi ostala suždrebna. Jednom prilikom, baš kad se spremao da ritne jednu od kobila, sa okolnih brda iskočiše čobani po predhodnom dogovoru, oteše mu kobilu, a njega natjeraše da se vrati nazad u jezero. Ova kobila kasnije oždrijebi krilatog konja Jabučila, na kome je Vojvoda Momčilo letio sa Durmitora na Pirlitor.

Durmitor je kolijevka legend, kolijevka nezaustavljive energije koja me tjera da mislim da mogu biti sve što poželim. Da mogu biti jedno sa Majkom Prirodom, njenim lišćem, vodom, zvukom. Da mogu biti beskonačna.

Odrastati na krilu jedne od najljepših planina svijeta je nevjerovatna čast. Velika je sreća za jednu djevojčicu da bude vila i da ostane vila u ovom velikom, strašnom svijetu i da je cijela jedna planina čeka onda kada joj, negdje na putu, zatreba dom.

Kada se krene od Žabljaka prema Nikšiću, na devetom kilometru puta, lako uočljivo sa viših terena, nalazi se Vražije jezero – Kolijevka krilatih konja.

Više durmitorskih legendi možete naći na adresi: https://durmitorcg.wordpress.com/

 

Оставите одговор