16997750_1315033108545142_7903414795383046723_n

Uncategorized

Kotor: znaš li sada zašto gorim?

Jutros sam disala pod vodom
I skupljala ribe svojim dlanovima
Jutros mi je češka vještica Kotorom šila haljine
I ožiljke
Kosu mi vezivala u mašne
Jutros su me svi kapetani imali
Na glavnom trgu
Tvoga grada
Pa njihove žene pripremile giljotinu na istom tom trgu
Malo prije nego sam naslonila glavu na jedinu dimenziju koju nisi dotakao svojim prstima
Koje nisi svjestan
Savjestan
Prisutan
Ni ti
Ni tvoje žene
Ni tvoji potomci
Konci
Uzroci
Onu kojom sam hodala prije tvog rođenja
I svog
U kojoj sam smrvila grijeh
I osmjeh
U kojoj umrijeh
Na tren
Trista godina mladosti nije malo
Zar ne
Trista godina bez cipela
Kaldrmom čežnje
Bruke
I čekanja
Da se rodiš
Moje su misli krojene po tvojoj mjeri
Moja magla je rasla u zenici tvoga oca
Ja sam te prošla
Ja sam ovdje došla
Iz utrobe tvoje majke
Ja sam sa tobom ljubav vodila u plodovoj vodici
Ona je svojim osmjehom talasala moje okeane
I usta mi stezala suzama od kupina
Ja sam te kupila
Ja sam se bogovima nudila
Od postanka
I svi moji koraci od tebe su koraci ka utrobi tvoje majke
Moje majke

Znas li sada zašto gorim ?

 

4.6.’17., u Kotoru

 

kotor, red dress

Оставите одговор