zbirka lose poezije jelena vukovic

Uncategorized

Kupila sam kartu u jednom smjeru

Da li si ste ikada poželjeli da ostavite sve i kupite kartu u jednom smjeru?

JA SAM TO URADILA.

Volim kada mi pišete o slobodi i laska mi kada mi je pripisujete. Moja sloboda jeste bila istinska i snažna, gdje god da sam krenula i šta god sam radila bila sam vođena njome. Zato sam i odlučila da moje jedino oružije kroz život bude stih. A čak ni stih nemam uvijek.

Ipak, sloboda ne može biti stvarna sve dok nije potpuna i ja sam uvijek, ali uvijek imala plan za svoj život. Napisala sam i izdala te dvije knjige, osnovala mali biznis, živjela gdje sam htjela i radila šta sam htjela i sve to onda kada sam htjela – prije 25te.

Ipak, nisam li baš sada nabrojala svoje granice? Ja sam neko ko je sasvim spontano težio komforu jer mi se sviđala ideja slobode posle koje ću uvijek imati za šta da se uhvatim. I tu nema ničega pogrešnog. Ali potpuna sloboda nije komfor i ona je u suprotnosti sa svim zakonima današnje civilizacije. Pa živim u zemlji koja ima granice i svaka u koju bih krenula takođe ima granice. I onaj hleb nešto košta. A tu su i neki drugi zakoni, kao žena nikada neću moći biti potpuno slobodna. Uvijek će prije mog imena stajati pol. I to ime… i to ime je kavez.

Šta ako sam prerano pristala da budem neko?

Šta ako?

Nikada svoje misli ne završim sa šta ako.

Spremna sam da ostavim sve i da vidim ko sam ako nemam ime. Ako nemam zemlju, ni dom, ni novac, ništa što bi me zaustavilo u jednom mjestu.

Probaću biti ona najluđa iz svojih priča. Ona jedina koja nikada nisam bila. Biću nomad. Bez novca, fensi odjeće i suvišnih gadžeta. I to će trajati sve dok ne napišem knjigu. Posle ne znam.

Ja volim da se oblačim. Volim da se igram oblačenja i nedostajaće mi moje haljine, ali tamo gdje idem one su nepotreban teret.

Sigurna sam da život čine male stvari, ali ja imam toliko velikih na umu. Ako nam je svima tako lako oglušiti se o božije zapovjesti, onda ne bi trebalo biti teško oglušiti se o zapovijesti čovjeka. I moj je zadatak pronaći smisao van mojih i vaših mjerila smisla.

Toliko puta u životu sam, nakon nekih svojih ličnih uspjeha, pomislila: okej, ovo se desilo i ne mora više ništa. Sad da se život završi, ja sam sasvim okej sa tim.

Ali pošto mi se život nije završio ni posle jedne od tih malih i velikih radosti, a između njih treba živjeti, shvatila sam da imam vremena za neki veći smisao. Za neku veću ludost. Za konstantu u slobodi, iako sam sasvim svjesna da ona ne znači konstantnu sreću.

Zato sam napustila grad koji je otelotvorenje moje duše, kako bih sebi podarila naš ponovni susret.

Otkazala sam prvi stan koji mi je bio dom, kako bih ga nekada ponovo mogla vidjeti po prvi put.

Napustila sam posao iz snova, kako bih se oslobodila snova.

Nemam ništa sem kartu u jednom smjeru za daleko.

Sa prvim novembarskim dahom biću tamo i pisaću novu knjigu o svemu onome što ću vidjeti i doživjeti.

Istovremeno se beskrajno radujem i, da prostite, se*em u gaće.

Ostalo je mnogo stvari koje moram uraditi prije polaska. Moja Zbirka loše poezije je najzad izašla i kupovinom te knjige ćete direktno učestvovati u finansiranju letova i viza. I putnog osiguranja u slučaju da me nešto ujede. J

Knjiga se u Crnoj Gori može naručiti preko moje Facebook stranice NARUČI OVDJE (moguće je naručiti i roman Vodi me na vodu)

Zbirka loše poezije u Srbiji NARUČI OVDJE

Vodi me na Vodu u Srbiji NARUČI OVDJE

Ukoliko želite da me podržite i upoznate u Podgorici, dođite na Podgorica Art Festival 22. Septembra u 19h. Biću na podijumu za LITERARNI PLOČNIK gdje ću vam reći više o ovom projektu, jer ovo jeste životni projekat i gdje ćete na licu mjesta moći da kupite knjigu. – VIDIMO SE OVDJE!

Podijeli ovaj tekst, event ili bilo šta od toga sa prijateljima, i HVALA ŠTO SI UZ MENE.

 

Jelena

Оставите одговор